Rústica

PjesmaPortugalski1931

  • Tekst: Florbela Espanca (1894–1930)

Poslušaj

0:00

Tekst i prijevod

Ser a moça mais linda do povoado.

Biti najljepša djevojka u selu.

Pisar, sempre contente, o mesmo trilho,

Gaziti, uvijek sretna, istu stazu,

Ver descer sobre o ninho aconchegado

Vidjeti kako se spušta na udobno gnijezdo

A bênção do Senhor em cada filho.

Blagoslov Gospodnji na svakom djetetu.

Um vestido de chita bem lavado,

Dobro oprana haljina od kalika,

Cheirando a alfazema e a tomilho…

Miriše na lavandu i timijan...

– Com o luar matar a sede ao gado,

– Gašenje žeđi stoke mjesečinom,

Dar às pombas o sol num grão de milho…

Dati golubovima sunce u zrnu kukuruza...

Ser pura como a água da cisterna,

Biti čista kao voda iz cisterne,

Ter confiança numa vida eterna

Imati povjerenje u vječni život

Quando descer à “terra da verdade”…

Kad se spustiš u 'zemlju istine'...

Deus, dai-me esta calma, esta pobreza!

Bože, daj mi ovu smirenost, ovo siromaštvo!

Dou por elas meu trono de Princesa,

Za njih dajem svoje prijestolje princeze,

E todos os meus Reinos de Ansiedade.

I sva moja Kraljevstva Tjeskobe.

O djelu

Izvorni tekst je u javnoj domeni.

Uči

Prođi kroz tekst redak po redak, sa zvukom za svaki redak

Za više sadržaja, jezika i mogućnosti preuzmi mobilnu aplikaciju iz trgovine App Store ili Google Play.

Još pjesama i poezije